Na Rio de La Plati

Hladni pampero brisao je na mahove iznad prostranog ušća La Plate, nalik na morski zaljev iobasipao ulice Montevidea mješavinom pijeska, prašine i velikih kapi kiše. Na ulici se nije moglodugo izdržati. Zato sam sjedio u svojoj sobi u hotelu »Oriental« i za razonodu čitao knjigu o zemljikoju sam želio upoznati. Bila je na španjolskom jeziku i upravo sam se zaustavio na mjestu koje bi prevedeno glasilo otprilike ovako:

»Stanovništvo Urugvaja i argentinskih pokrajina sačinjavaju potomci Španjolaca, neka malobrojna indijanska plemena i gaučikoji su đoduše mestici, ali se smatraju bijelcima i time se ponose. Oni se žene pretežno Indijankamai na taj način stanovništvo zemlje približuju starosjediocima.

»Gaučo je odlučan i samostalan, uz to je čestit, ponosan, prosto- dušan i otmjen, a ponaša se poput španjolskog caballera. Njegove gasklonosti upućuju na nomadski život i pustolovna putovanja. On mrzi svaku prinudu, prezire bilokakvu svojinu koju smatra beskorisnim terorom i voli sjajne sitnice što ih pribavlja velikim žarom,ali se neće jako žalostiti ako ih opet izgubi.

»On je nadalje odvažan i hrabar zaštitnik svoje obitelji prema kojoj je isto tako strog kao i prema samom sebi. Nepovjerljiv, jer je nebrojeno puta bio prevaren, lukav zbog instinka i opreznosti, poštuje stranca, ali ga ne voli, služi građaninu, ali ga ne poštuje i nikad nije mogao shvatiti kako netko može doći u njegovu domovinu da izrabljuje stadakoja su postala njegova i od kojih on ništa drugo ne zahtijeva nego da ga prehranjuju, ne brineći seza sutra i prekosutra.

»Otkako se u zemlji stvorila klasa posjednika, gaučo se smirio. Iako se hrabro borio za oslobođenje od španjolskog jarma, nije nikada tražio nagrade. Zadovoljio se skromnomulogom čuvara tuđe imovine.